utorak, studenoga 29, 2005

Manje pušaka, više putra

Današnji Alicein post o natječaju za izradu igre s temom javne diplomacije raspisanom od strane Centra za javnu diplomaciju Sveučilišta Južne Kalifornije ponukao me da napišem par kratkih riječi o mirovnoj politici u igrama.

Spomenuti natječaj može se promatrati i kao dio potrage Sjedinjenih Američkih Država za načinima poboljšavanja svoga imidža u svijetu. Za ljude koji se s pojmom prvi put susreću (poput, recimo, mene), javna diplomacija objedinjava sve aktivnosti kojima neka država ili međudržavna organizacija dvosmjerno komunicira sa stanovnicima drugih zemalja, odnosno pripadnicima drugih kultura. Pošto sam ovu kakti definiciju malo improvizirao, a ne znam ni koristim li ispravan prijevod termina, preporučio bih da više informacija potražite na Wikipediji.

Ideja je sama po sebi prilično zanimljiva, a inicijativa hvalevrijedna. Od Balance of Power, već pomalo zaboravljenog klasika Chrisa Crawforda, pa sve do zadnjih verzija Civilizationa i raznih digitalnih prerada Diplomacy igre na ploči, mnoge poznate igre uključuju i mehanizme diplomacije. Ali od pomisli na desetine dobrih igara posvećenih samo javnoj diplomaciji, a koje bi ovaj natječaj mogao iznjedriti, čovjeku se stvarno zavrti u glavi. Kako bi bilo napraviti natječaj za izradu igre koja bi simulirala odnose zemalja u našoj regiji i na taj način istražiti načine razrješavanja nekih od gorućih političkih pitanja? Zašto ne provesti natječaj na razini cijele regije? Već samom analizom igara pristiglih iz pojedinih susjednih zemalja mogli bismo naučiti nešto jedni o drugima. Simulacija pridruživanja Europskoj uniji sa svim prednostima i nedostacima jasno predočenim na ekranu monitora? Eh da... Na trenutak sam skoro zaboravio gdje živim.

Balance of Power 2
Idemo dalje. Jedna od igara o kojoj mislim da se pisalo i u našem dnevnom tisku je Food Force. Nastala pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, Food Force vodi igrača kroz kampanju pomoći gladnim stanovnicima izmišljenog otoka Sheylan smještenog u Indijskom oceanu. Postala je prilično popularna, pogotovo za igru tako egzotičnog koncepta, no zahvaljujući dvjestotinjak megabajta teškom downloadu još je nisam imao prilike isprobati.

Food Force
U razvoju je i Peace Maker, igra u prvom redu namijenjena mladima Izraela i Palestine. U njoj ćete preuzeti ulogu izraelskog premijera ili palestinskog predsjednika te do kraja isteka mandata pokušati ostvariti stabilno razrješenje sukoba između dvije države. Opet, sjajna ideja. Kako kaže službeni poster, "U prošlosti, mnoge igre su se bavile osvajanjima, ratom i uništavanjem. Peace Maker je, pak, igra za budućnost. Može se koristiti u učionicama srednjih škola i fakulteta za edukaciju budućih vođa omogućavajući im da eksperimentiraju i istražuju uloge koje će jednoga dana vršiti." Do sada nije objavljeno previše informacija ni materijala iz igre, ali po onome što sam vidio izgleda obečavajuće.

Peace Maker
I za kraj, spomenuo bih i Democracy. U njoj preuzimate ulogu premijera ili predsjednika neke od ponuđenih država te donošenjem valjanih političkih odluka pokušavate ostati na vlasti. Iznimno preporučljivo za naše političare, a posebno one koji ciljaju na premijersku fotelju. Naravno, i za fanove menadžerskih igara jer sve je vrlo zarazno, poučno i ukusno dizajnirano. Što se mene tiče, po ovoj igri bih bio grozan premijer pa me u Saboru valjda nećete vidjeti tako skoro. Ne da stručna nekompetentnost obeshrabruje neke od naših dičnih zastupnika, daleko od toga...

Democracy
Još ponešto se da pročitati i u ovom članku Washington Posta, a i proguglajte malo. Neće vam sve pasti iz UN-ovih aviona.

0 Comments:

Objavi komentar

<< Home