Teta, jel stigao novi Escapist?

Večeras otvaramo Gamerillin virtualni kiosk predstavljanjem nekoliko zanimljivih web i ne-toliko-web magazina. Svi u red, novine su još vruće, cijene niske, a prodavačica brkata, ali i nadasve uslužna.


Ovaj ljepotan u izlogu je The Escapist i već je spominjan na Gamerilli. Escapist se pojavio prije četiri mjeseca i osvojio publiku na prepad, prvenstveno kvalitetom tekstova, a zatim i neobičnom formom. Naime, za razliku od većine igračih magazina (tu ne računam one specijalizirane za neko uže područje, poput magazina namijenjenih developerima), Escapist nema rubrika s recenzijama i najavama, nema šarenih slika iz igara te igrače ne tretira kao puke konzumente. Umjesto toga, svaki broj obrađuje pojedinu temu na nešto ozbiljniji način i iz više uglova. No daleko od toga da je Escapist dosadan za čitanje, upravo suprotno. Pristup njegovih autora prilično je populistički, samo je konačni rezultat puno inteligentnije štivo od onoga što se može pročitati u većini mainstream publikacija - naše igrače časopise da ni ne spominjem.

Svejedno, nisu svi tekstovi objavljeni u Escapistu čisto zlato, a potkrade se i koji slabiji broj, no poklonjenom konju ne gleda se u zube. Da, Escapist je potpuno besplatan, a izlazi svaki tjedan u web i pdf formatu. Inače, rečeni pdf format fizičkim je dimenzijama prilagođen čitanju na ekranu računala, što se nekima ne sviđa, no ja spadam u grupu ljudi koja je takvim zdravorazumskim pristupom oduševljena. Web format je izravna preslika svog pdf rođaka i nije baš najsretnije rješenje; preporučam da se držite pdf-a. Novi broj Escapista pojavljuje se svakog utorka, a dodatnim se tekstovima nadopunjava petkom pa ga se najviše isplati skinuti petkom uvečer.


Onima kojima ipak više odgovara nešto klasičnija forma, a ne žele se odreći visoke kvalitete pisanja, preporučio bih Edge i gamesTM, dva izvrsna britanska mjesečnika. Nažalost, mi ih na Gamerilli ne dilamo jer radi se o tiskanim časopisima s cijenom, no i na njihovim web stranicama može se pronaći zanimljivih stvari. Kod nas se Edge može nabaviti u knjižarama poput Algoritma i Profila (ako se ne varam, cijena mu je 86 kuna - puno, znam, ali ako si to možete priuštiti, vrijedi svake lipe), a za gamesTM nemam pojma. Prije nekih pola godine poslao sam Algoritmu upit o mogućnosti pretplate i još čekam odgovor.


No ima lijeka i za vas siromahe, sad će teta izvući nešto ispod pulta. Ta-da! Hardcore Gamer Magazine! Radi se o listu koji svaki mjesec izlazi u dva izdanja: tiskanom, koje se preko bare plaća $4.99, i sadržajno istovjetnom, ali besplatnom, pdf formatu. Kako im se to isplati, nemam pojma, a bogme me ni ne zanima. Tu bi se čitatelji domaćih časopisa trebali osjećati kao kod kuće, HGM izgleda jednako šareno, a i izbor tema im je sličan, tek s možda nešto više prostora posvećenog retrogamingu. O kvaliteti tekstova ne mogu reći mnogo jer, iako sam skinuo sve dosadašnje brojeve, još se nisam prisilio pročitati niti jedan; nekako me na prvi pogled ne privlače. Ali što je tu je, poslužite se.



Za ljubitelje tradicionalnih PC avantura tu je The Inventory (za download dostupan i sa svoje Just Adventure stranice), danas nažalost ugašen mjesečnik u pdf formatu. Inventory nije baš neka sreća, ali nije ni loš, a uz to je bio i jedini recentni magazin posvećen isključivo rečenom žanru. Dapače, glavni urednik je u svom definiranju avantura bio toliko rigidan da je odbijao objavljivanje ikakvih tekstova vezanih uz hibridne igre poput Fahrenheita i nadolazećeg Dreamfalla. Svejedno, stare brojeve Inventorya vrijedi prelistati, makar i samo radi zanimljivih intervjua sa više ili manje poznatim razvojnim studijima (jedan od kojih je i hrvatski Razbor). Svih 25 brojeva, plus jedan specijal, još uvijek se može skinuti sa navedenih adresa. Cijena? Za vas samo - 0kn!


Armchair Arcade još je jedan od donekle specijaliziranih magazina i jedini od do sada navedenih izlazi samo u web formatu. No za razliku od webzineova koji se obnavljaju kontinuirano, Armchair Arcade izlazi u brojevima pa zašto da ga ne ubacimo u svoju ponudu? Teta će zadovoljno sukati brkove i osjećati se puno važnije.


Kao što rekoh, i Armchair Arcade je specijaliziran, a njegovo područje specijalizacije je retrogaming. To ne znači da se povremeno ne bavi i recentnim zbivanjima, no uglavnom je okrenut prošlosti. Ekipa koja ga radi je ekstra geeky i ponekad ne mogu a da se ne zapitam nisu li ti ljudi stvarno prespavali proteklih dvadeset godina. Kako ne voljeti lika koji prvih par minuta video recenzije nekolicine Atari 2600 igara provede ponosno pokazujući sav svoj kul retro hardver? Nismo vas dostojni, carevi.

Uglavnom, kvaliteta pisanja prilično varira, ali isplati se navratiti s vremena na vrijeme. Novi brojevi izlaze neredovito, a pristup stranici ne samo da je besplatan, već uključuje i pusu naše naočite prodavačice.


I za kraj, još jedan web-only magazin, Gamingredients. Otkrio sam ga tek sinoć, ali ono što sam do sada uspio pročitati ugodno me iznenadilo. Recenzije su tu, no više liče na promišljene analize igara, poput onih u Edgeovoj Time Extend rubrici, nego na nemušte prikaze kakve često susrećemo u domaćem tisku. I ostali tekstovi nekako smrde na Edge, samo bez onog prepoznatljivog britanskog štiha, pa bih Gamingredients mirne duše preporučio svima. I teta znalački kima glavom, a s njom stvarno nema zajebancije.


Ajmo, na čitanje!