Muuuuuuuuu!

U prvi mah i ne zvuči tako privlačno, igrati igru u ulozi jelena. Čak i ako se ne radi o potpuno običnom jelenu; njegovo ljudsko lice u sjećanje priziva Miyazakija, ali i Seamana (ruku na srce, naš jelen značajno manje liči na Richarda Nixona). No opet, ni The Endless Forest nije potpuno obična igra.


Ovaj put pred sobom imamo nešto sasvim posebno, vjerojatno prvi interaktivni MMO čuvar ekrana. Pri aktivaciji, program vas prijavljuje na središnji poslužitelj i pred vama se u trenu otvara Beskrajna šuma, opuštajući komadić zelenila napućen jelenjim avatarima sa svih strana svijeta. Kako primjećuje Chris Bateman, dizajner igara i jedan od autora u zadnje vrijeme često spominjane knjige 21st Century Game Design, radi se o briljantnom konceptu koji se hrabro poigrava sa predodžbom MMOG-ova kao adiktivnih gutača vremena. The Endless Forest ne preuzima kontrolu nad vašim životom, ona u radnom danu pronalazi otoke slobodnog vremena i nudi vam igru.

Ali inovativna forma čuvara ekrana je samo površinski sloj, šumsko tlo krije još mnoge zanimljivosti. Najuočljivija je vjerojatno nedostatak ikakve verbalne komunikacije. Chat je u Beskrajnoj šumi nemoguć, a sva interakcija među igračima odvija se putem govora tijela. Igrač je tako prinuđen predano igrati ulogu jelena što se blagotvorno odražava na imerzivnost. Ona je još dodatno pojačana činjenicom da igrači kao sredstvo raspoznavanja ne koriste imena, već posebne isijavajuće simbole koje svaki registrirani jelen nosi među rogovima. Time je razlikovanje pojedinaca otežano, no to ovdje nije ni bitno, a dobija se na vizualnoj homogenosti i osjećaju pripadnosti jednom zajedničkom krdu. Za budućnost se, doduše, najavljuje i mogućnost prilagođenja izgleda avatara, no nadam se da će se ostati na imenovanju simbolima.


Ono što je možda najbitnije, The Endless Forest nema nekog predodređenog cilja i izrazito je nenatjecateljskog karaktera. Moglo bi se reći da se radi o svojevrsnoj pejzažnoj igri u kojoj je sam boravak u šumi najbitniji dio iskustva. To nikako ne znači da je jedino što se u igri može raditi šetanje šumom (mada i to iznenađujuće opušta, čak i u trenutnoj minimalističkoj inačici). The Endless Forest zamišljena je kao poligon za dinamičko pripovijedanje u kojem glavni dizajneri preuzivaju uloge svojevrsnih Dungeon, odnosno Game Mastera. Kako je cijeli projekt još u relativno ranoj fazi, a te su mogućnosti implementirane tek u nedavnoj beti, igra se do sada oslanjala isključivo na skriptirane događaje. Prvi od njih bilo je otvaranje dijela šume sa ruševinom izgrađenom po stvarnim ostatcima crkve u malom belgijskom gradiću Enameu. Urađeno je to u sklopu umjetničke izložbe Tardis, održane u Enameu u trajanju od 11. rujna do 30. listopada ove godine. Instalacija se sastojala od jednog računala pomoću kojeg su se redovitim igračima u razgledavanju ruševine mogli pridružiti i posjetitelji izložbe. Kako bi se koji posjetitelj odlogirao, duša njegovog jelena nastavila bi lebdjeti šumom u obliku plavičaste svijetleće sfere. Igrači su tada duše mogli "pokrstiti", a na kraju svakog dana pored ruševine bi se pojavio kršćanski nadgrobni spomenik ili poganski idol, već prema tome je li većina duša toga dana bila pokrštena ili ne. Izložba je zatvorena velikim tulumom u šumi kojim je ujedno i po prvi put testirana sposobnost mrežnog koda da se nosi sa većim brojem u isto vrijeme prisutnih igrača.

Osim prigodnih i neplaniranih performansa, The Endless Forest bi u budućnosti trebao ponuditi još neke sadržaje. Recimo, duljina života svakog jelena bit će ograničena na godinu dana, no igrač će se u tom vremenu moći pariti s nekom od NPC košuta i tako prenijeti svoje sposobnosti na potomka. Jelenji rogovi će svakog mjeseca iznova rasti i poprimati jedinstven oblik sukladno vremenu provedenom u šumi, a bit će moguće i pronaći razne čarolije koje će vam na određeno vrijeme davati posebne sposobnosti. Čarolije su zanimljive i po tome što će ih se moći bacati samo na jelene drugih igrača pa će suradnja biti krucijalna. Dizajneri su vrlo otvoreni sugestijama i službeni su forumi već prepuni zanimljivih prijedloga, ali na vašem se mjestu ipak ne bih nadao jelenjem deathmatchu.


Tko stoji iza svega toga? Za Tale of Tales se u globalnim okvirima vjerojatno po prvi puta čulo prije par godina kad su najavili 8, neobičnu igru koja je s posebnim zanimanjem primljena u avanturističkim krugovima. Nažalost, nije pronašla dovoljno zainteresiranih ulagača pa je stavljena na čekanje. U međuvremenu su se Tale of Tales odlučili posvetiti manjim projektima za koje će lakše pronaći sponzore. The Endless Forest je jedan od njih, a nedavno je najavljen i The Apartment koji se kani pozabaviti stvarnom dinamičkom naracijom u okruženju igre za jednog igrača (nešto kao Façade, možda?). I njihovi stariji projekti izgledaju dosta zanimljivo, morat ću im posvetiti malo više pažnje čim uvedem ADSL.

Na čelu tima nalaze se Auriea Harvey i Michaël Samyn koji su par i u privatnom životu. Po vlastitim riječima, ne mrze igre, ali su razočarani njihovim neispunjenim potencijalom. Zbog toga se u javnim istupima mogu činiti negativno raspoloženima prema formi, a i sam se ponekad čudim nekim njihovim izjavama (Michaël se u nedavno napisanom postu o Shadow of the Colossus pita zašto se mora boriti protiv kolosa kad bi ih on radije samo grlio - er, dobro), no u biti dijelim njihovo nezadovoljstvo. Iako obožavam i igre koje se ne srame biti samo igrama - zaboga, na njima sam odgojen - mislim da su mogućnosti medija kriminalno neiskorištene. Ne bih volio ni da tržište monopoliziraju artističke, "odrasle" igre, nekakav zdravi balans bi bio idealan. U trenutnoj situaciji gdje čak ni dobar dio ljudi koji vole igre nije svjestan njihovih ekspresivnih mogućnosti, nije ni čudo da ih šira javnost (pogotovo u kulturno šlepajućim zemljama poput Hrvatske) percipira kao isključivo dječju razbibrigu, a na sve igrače gleda kao na neozbiljne nerdove bez pravog života. Tu uskaču vizionari poput Tale of Tales koji možda na prvi pogled izgledaju bahato i prepotentno, ali bar razvlače platno u nekim novim smjerovima.

Vidimo se u šumi.